Odgovornost Filozofa (croatian)

ODGOVORNOST FILOZOFA

Richard Bernstein: "Odgovornost filozofa"

PREDGOVOR

Richard Bernstein poziva se na Johna Djuija.

Djui je oštro kritizirao sužavanje filozofije na jednu profesionalnu disciplinu,

jer ju je to sužavanje činilo sve irelevantnijom za svakodnevni život. Smatrao je da se

filozofi moraju okrenuti problemima ljudi, umjesto da se bave problemima

filozofije. Filozofija mora biti bliska ostatku ljudske kulture, a prvenstvena

odgovornost filozofa je da osigura nužnu kritičku perspektivu, i da pomogne

u usmjeravanju ljudskog djelovanja.

ODGOVORNOST FILOZOFA JE POKUŠAJ DA SE RAZUMIJE I OCIJENI

DRUGO I RAZLIČITO.

Tri središnje teme Bernsteinova rada:

1) Kritika-kakva mora biti odgovorna kritika?

2) Drugost- kako se odnositi prema drugom i drugačijem, a da se pritom drugost ne

uništi ili prenaglasi?

3) Dijalog - karakter i uslovi dijaloga; praktičan zadatak razvijanja demokratskih

dijaloških zajednica

O Hanni Arendt: -jedan od najvećih političkih mislilaca dvadesetog stoljeća

-uviđala manifestacije zla našeg vremena

-„ totalitarna rješenja mogu preživjeti pad totalitarnih

režima, i to u formi snažnih iskušenja koja će se pojaviti

svaki put kada ne bude moguće ublažiti političku,

društvenu ili ekonomsku bijedu na način dostojan čovjeka"

Kao i Arendtova, Bernstein vjeruje da je u našem vremenu najalarmantniji neuspjeh da

se misli, da se mišljenje pobrka s pameću, tehnološkom dovitljivošću i instrumentalnom

racionalnošću. Smatara da nam mišljenje i rasuđivanje ne određuju šta da radimo, ali

nas štite od mnogih lica zla,jer putem njih pružamo otpor prihvaćanju pomodnih dogmi

i ideologija.

I Filozofska odgovornost

POBUNA PROTIV RAZUMA

Narativni diskurs oduvijek je bio značajan za filozofiju: svaki značajni filozof

vremenski locira vlastito djelo tako što priča priču o tome što se događalo

prije nego se on pojavio, i koja je isprepletena sa onim što on shvaća kao

svoj lični doprinos (Aristotel, logički pozitivisti, Husserl).

Sve te pripovijesti imaju zajednički retorički obrazac: pripovijedaju o

anticipacijama, preprekama i pokušajima, ali doživljavaju vrhunac u

progresivnom ostvarenju istine i uma, što se poistovjećuje sa onim što

filozof-pripovjedač sada vidi jasno, a što su njegovi prethodnici vidjeli samo kroz

tamna stakla.

Drugačiji žanr filozofskih pripovijesti: pripovijedaju o neumitnom opadanju,

degeneraciji, katastrofi i zaboravu ( Nietszche, McIntyre, Heidegger).

Autor želi dati opći pregled, odnosno skicu narativnog.

Suočava se sa pitanjima: „Zbog čega u današnje vrijeme postoji toliko povika na

razum?

Zbog čega je razum na sebe navukao toliki bijes?"

Bernstein smatra da pozivanje na razum više ne izaziva asocijacije na

autonomiju, slobodu, pravdu, jednakost, sreću i mir.

Racionalizacija - priča o razvoju uma: Condorcet, Weber, Adorno i Heidegger

DIJALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA

Markiz de Condorcet: „Skica historijske slike napretka ljudskog uma"

Djelo je štampano posthumno 1795. (Condorcet je umro 1794.), i smjesta

proglašeno testamentom francuskog prosvjetiteljstva.

Na manje od dvjesto stranica, Condorcet je obuhvatio devet stupnjeva ili epoha

povijesti čovječanstva, koje svoj vrhunac imaju u euforičnom opisu desete

epohe budućeg napretka ljudskog duha.

Napredak - ima teleološku normativnu auru; ne znači naprosto rast,

razvitak i diferenciranje, već napredak u pravcu beskonačnog usavršavanja

ljudske vrste

Razum - heroj Condorcetove pripovijesti; prvo se manifestira u filozofiji, zatim u

prirodnim naukama, i napokon u moralnim i političkim naukama;

-potpuno prosvijetljenje razuma širi se na ljudski rod otkrićem

štamparskog stroja

Condorcet smatra da napredak ljudskog duha nikada neće prestati;

njegova povijest čovječanstva usmjerena je prema desetoj epohi- budućnosti.

Međutim, njegova predviđanja prije su utopijski snovi i nadanja o budućem

stanju ljudske rase: doći će do ukidanja svih